Utjecaj 70-ih na dizajn

Dizajn je uvijek odraz vremena u kojem nastaje. Na njega utječu politička i društvena zbivanja, tehnologija, način života, ali i potrebe koje se pojavljuju u svakodnevici. Ipak, dizajneri se ponekad, svjesno ili podsvjesno, vraćaju idejama iz prošlosti.

Sedamdesete godine, koje su ostale upamćene po diskoglazbi i dobu velike recesije usred naftne krize, također su bile i doba prvog mikroprocesora i prvih videoigrica te posebnog dizajna odjeće i namještaja. Utjecaj 70-ih vezano za uređenje interijera osjeća se već neko vrijeme kroz boje, materijale, oblike i odnos prema predmetima koji nas okružuju.

Zaobljene linije, tople zemljane boje, drvo, metal, staklo, taktilne tkanine i ručno izrađena keramika ponovno su postali poželjni. No suvremeni dizajn ne kopira sedamdesete doslovno. Iz tog razdoblja preuzima ono što nam danas ponovno odgovara i interpretira ga kroz nove tehnologije i suvremeni način života.

Od hladnih ekrana do toplih interijera

Jedan od najuočljivijih utjecaja sedamdesetih danas se vidi u formama namještaja. Stroga geometrija ustupa mjesto organskim, mekanim i zaobljenim oblicima, a posebno je to vidljivo na sofama i foteljama. Što su zaobljenije, to bolje.

Takvi komadi nisu samo vizualno mekši, oni stvaraju i drugačiji odnos prema prostoru. Niske, široke sofe i fotelje pozivaju na opuštanje, druženje i boravak, što je posebno važno nakon razdoblja pandemije u kojem su naši domovi dobili potpuno nove funkcije. Također, želimo stvari i materijale koji korespondiraju na naš dodir, nakon što pola dana provedemo dirajući i gledajući jednu te istu površinu, a to je hladni ekran mobitela.

Upravo se u toj potrebi za ugodom može pronaći jedan od razloga zbog kojih su se vratili materijali poput buklea. Nekada gotovo zaboravljen, danas je jedan od prepoznatljivih materijala suvremenog namještaja. Njegova struktura i mekoća prostoru daju taktilnost koju glatke, savršeno obrađene površine teško mogu postići.

Boje koje nas vraćaju prirodi

Povratak sedamdesetima vidljiv je i u paleti boja. Smeđa, bež, karamela, camel, pastelne nijanse i različite zemljane boje ponovno su prisutne u interijerima, a nakon dugo vremena vratila se i terakota.

To nisu slučajno boje koje danas doživljavamo kao poželjne. One asociraju na prirodu, zemlju, drvo i kamen te stvaraju topliju i smireniju atmosferu. Nakon godina dominacije hladnih neutralnih tonova, bijelih interijera i izrazito minimalističke estetike, prostor ponovno dobiva boju i karakter.

U tom smislu povratak sedamdesetima nije samo estetski trend. On govori i o našoj potrebi za prirodom i povratkom jednostavnijim, toplijim materijalima.

Materijali ponovno dobivaju karakter

Drvo, metal i staklo bili su važni materijali sedamdesetih, a danas ponovno zauzimaju značajno mjesto u dizajnu. Razlika je, međutim, u tome što više nije nužno cilj postići savršenu, industrijski uniformiranu površinu.

Posebno je zanimljiv odnos prema staklu. Danas je sve traženije ručno rađeno staklo sa sitnim nepravilnostima, mjehurićima i varijacijama koje su se nekada smatrale nedostatkom. Ono što je nekoć predstavljalo znak nesavršenosti danas je dokaz autentičnosti i ručnog rada.

Slična se promjena dogodila i s keramikom.

Kada keramika postaje umjetnost

Sedamdesetih godina keramika je bila na granici između dizajna i umjetnosti. Masovna proizvodnja kasnije je donijela jeftinu, dostupnu i unificiranu keramiku, ali je time velikim dijelom nestala njezina zanatska i umjetnička dimenzija.

Danas se ona vraća i to u velikom stilu.

Mnoge popularne dizajnerske tvrtke, poput HK Living, razvijaju vlastite kolekcije keramike koje obilježavaju snažne boje, neobične forme i ručna izrada. Pritom je upravo ono što bi se nekada smatralo greškom postalo najpoželjniji dio proizvoda.

Keramika koja izgleda kao da je pečenje pošlo u neočekivanom smjeru, glazura koja se prelila ili površina koja nije potpuno jednaka od jednog komada do drugog, upravo su takvi detalji ono što predmetu daju karakter.

Paralelno s tim raste broj malih dizajnerskih manufaktura koje nastaju u garažama i malim radionicama, a njihovi proizvodi vrlo brzo dosežu visoke cijene. U vremenu masovne proizvodnje ponovno se cijeni ono što je individualno, sporije i drugačije.

Dizajn iz arhiva dobiva novu priliku

Povratak sedamdesetima ne odnosi se samo na estetiku. Sve više dizajnerskih kuća poseže za vlastitim arhivima i ponovno proizvodi komade koji su desetljećima bili izvan proizvodnje.

Razlog je jednostavan: mnogi dizajneri sedamdesetih stvarali su ideje koje su u svoje vrijeme bile ispred mogućnosti proizvodnje. Forme su bile previše kompleksne, materijali nedovoljno razvijeni, a tehnološki procesi preskupi ili jednostavno nisu postojali.

Danas suvremena tehnologija omogućuje da se neke od tih ideja konačno realiziraju onako kako su njihovi autori zamislili.

Zato ponovno izdavanje dizajnerskih klasika nije samo nostalgija. To je svojevrsni razgovor između prošlosti i sadašnjosti, ideja nastala prije pedeset godina dobiva novu priliku zahvaljujući tehnologiji 21. stoljeća.

Manje predmeta, više prostora

Još jedna promjena koja povezuje današnji dizajn s iskustvom posljednjih godina jest odnos prema količini stvari u domu.

Trend je da stan diše, da nije pretrpan predmetima. Postali smo svjesniji koliko prostor utječe na naše raspoloženje i svakodnevni život. Dom više nije samo mjesto u koje dolazimo nakon posla. On je u današnje vrijeme postao i ured, mjesto za odmor, druženje, a često i prostor u kojem se odvijaju gotovo sve svakodnevne aktivnosti.

Zato se danas sve više traži ravnoteža, manje predmeta, ali oni koji su prisutni trebaju imati smisao, kvalitetu i karakter.

Ne vraćaju se sedamdesete – vraćaju se njihove ideje

Možda je upravo to najzanimljivije kod aktualnog povratka sedamdesetima. Ne vraća se cijelo desetljeće, niti se interijeri ponovno pretvaraju u scenografiju iz 1975. godine.

Vraćaju se ideje.

Vraća se potreba za toplinom umjesto sterilnosti, za dodirom umjesto potpuno glatkih površina, za organskim oblicima umjesto stroge geometrije, za prirodnim materijalima umjesto anonimnih površina i za predmetima koji imaju vlastitu priču.

U vremenu u kojem je velik dio našeg života postao digitalan, možda je upravo zato toliko privlačno okružiti se stvarima koje možemo dodirnuti i čija se vrijednost vidi u njihovim malim nesavršenostima.

Dizajn sedamdesetih ponovno je aktualan jer, čini se, neke njegove ideje nikada nisu ni zastarjele. Samo su čekale pravi trenutak da se vrate.

Izvor: Ivana Ferenčak za Jutarnji List