Žene zvijezde u dizajnu 

Povodom dana žena prisjetit ćemo se nekih od najvećih zvijezda u dizajnu.

 

Ta ne vezemo ovdje jastuke!’ odbrusio je jedan od najvažnijih arhitekata svih vremena, Le Corbusier uperivši prstom prema izlazu kada je francuska arhitektica Charlotte Perriand pokucala na vrata njegovog ureda tražeći posao. Charlotte je tada, 1927. imala dvadeset četiri godine i dovoljno hrabrosti i ludosti da pokuca na vrata svijeta do tada isključivo rezerviranog za muškarce. Par mjeseci kasnije, kada je vidio njen ugradbeni šank od aluminija, kroma, stakla, savinutih cijevi i kože, Corbusier se doduše ispričao i odmah joj ponudio posao, ali zapravo nikada nije do kraja ispravio nepravdu. Naime, Charlotte se s pravom smatra najzaslužnijom za autorstvo ikoničkih komada namještaja koji su se sve do nedavno potpisivali isključivo Corbusierovim imenom. Charlotte je u Corbuserovoj sjeni radila punih deset godina.

Isto onoliko koliko je njena njemačka kolegica Lilly Reich provela uz još jednog velikana svjetske arhitekture, Miesa van der Rohea. Zapravo, prije no što je upoznao Lilly, Mies nije dizajnirao gotovo ni jedan pretjerano uspješan komad namještaja. A zajedno su, između ostalog, kreirali i legendarnu fotelju Barcelona, statusni simbol i jedan od najpoznatijih dizajnerskih predmeta uopće.

Čak i na legendarnom Bauhausu, progresivnoj i avangardnoj umjetničkoj školi osnovanoj 1919. koja se deklarativno pozivala na jednakost spolova, žene nisu mogle studirati arhitekturu, već su uglavnom pohađale tečajeve vezenja, lončarstva i slično. U to vrijeme, tek se pokoja žena uspjela izdignuti iz anonimnosti. Primjerice, Irkinja nastanjena u Parizu Eileen Grey, autorica slavne fotelje Bibendum, svestrana njemačka umjetnica Méret Oppenheim ili Šveđanka Greta Grossman, autorica kultnih svjetiljki Grasshopper i Cobra. Od njih je Greta za života postigla najveću slavu tek kada se preselila na Beverely Hills četrdesetih godina gdje je postala miljenica Hollywooda dizajnirajući kuće za Gretu Garbo i Ingrid Bergman. U tom kontekstu, zanimljiva je i činjenica da je tek u novom mileniju, 2004. Zaha Hadid postala prva žena koja je uspjela osvojiti nagradu Pritzker, svojevrsnog ‘Oskara’ za arhitekturu.

 

 

Talijanska dizajnerica Serena Confalonieri (37) debitirala je sa samostalnim radovima na milanskom sajmu dizajna prije samo četiri godine. Zbog svojeg neopterećenog pristupa dizajnu, snažno oslonjenog na tradiciju milanske skupine Memphis, postigla je instant uspjeh. Posebno kod proizvođača luksuznih dodataka za dom.

 

 

 

 

 

Constance Guisset (41), svoj je studio otvorila prije osam godina u Parizu. Najpoznatija je po predimenzioniranim skulpturalnim svjetiljkama Vertigo, a kako sama kaže, prvenstveno joj je cilj svojim radovima postići osjećaj čuđenja i snoliko okruženje. Constance najviše surađuje s mladenačkim i otkačenim francuskim tvrtkama kao što su Moustache i Petite Friture, ali i divovima
kao što su Molteni i Louis Vuitton.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

‘Ne mislim da je ikakva prednost to što sam žena, niti smatram da se to mora smatrati posebnom kategorijom. Čak mislim da se zato dizajn iz ženske ruke smatra frivolnim, dekorativnim i romantičarskim, dok je dizajn koji rade muškarci funkcionalan i dugovječan. Smatram da sam tražena zato što sam razvila specifičan stil, a ne zato što sam žena’.

 

 

 

 

 

 

 

Talijanska dizajnerica Cristina Celestino (37) postala je poznata nakon lanjske suradnje s modnom kućom Fendi za koju je dizajnirala profinjenu seriju namještaja izrađenu skupocjenim tehnikama poput intarzije od skupocjenih materijala poput oniksa. Jednaki uspjeh postigla je i pločicama koje izgledaju poput ptičjeg perja dizajniranih za tvrtku BottegaNove.

 

‘Danas se žene ne boje pokazati  tko su i što žele. Niti se boje emocija. Vrlo sam empatična i kada crtam, često sam toliko ganuta da plačem. Najsretnija sam kada moji radovi izazovu neku emociju u drugih. U tome je ženska snaga.’

Talijanska dizajnerica Elena Salmistraro (34) na impozantnom popisu tvrtki s kojima surađuje već ima imena kao što su Alessi, Bosa, Seletti, De Castelli, Bitossi… Posebna je po svom neopterećenom i zabavnom pristupu dizajnu s mnoštvo dekorativnosti, a inspiraciju prvenstveno pronalazi u modi, umjetnosti i ilustraciji.

 

 

 

 

Nizozemka Kiki van Eijk (39), svoj je stil izgradila na ručnoj izradi, kombiniranju starih i novih tehnika te potpuno neobičnom izgledu predmeta. Najpoznatija je po suradnji s tvrtkama kao što su Hermès i Moooi, no njeni se radovi danas prvenstveno prodaju po specijaliziranim galerijama gdje postižu cijene umjetnina.

 

Sredinom prošlog stoljeća, sa seksualnom revolucijom i emancipacijom žena, došla su i nešto povoljnija vremena, no zapravo su još uvijek žene djelovale iz sjene. Najočitije se to vidi kod arhitekata i dizajnera koji su bili i u partnerskom odnosu. Primjerice Charles i Ray Eames, Afra i Tobias Scarpa, Doriana i Massimiliano Fuksas te mnogi drugi. Naime, iako su idejno doprinosili jednako, redovno bi se sva zasluga pripisivala muškarcima. Tek početkom novog milenija kao da više i nije bilo tako čudno vidjeti ženu okruženu teškim metalima i strojevima u nekoj stolarskoj ili metalurškoj radionici. A da bi danas u industriji bilo gotovo jednako toliko žena dizajnerica koliko ima muškaraca, zaslužne su ne samo spomenute pionirke modernog oblikovanja, nego i suvremene dizajnerice srednje generacije kao što su Nizozemka Hella Jongerius, Francuskinja Inga Sempé ili Španjolka Patricia Urquiola čija bi se popularnost mogla mjeriti s nekom rock zvijezdom. No, ono što je vrlo primjetno je pravi novi val mladih dizajnerica koje potpuno osvajaju svjetsko tržište. Uzrok tome leži u svojevrsnom oslobođenju i iskrenom pristupu stvaranju. Naime, na pitanja o ‘ženskom i muškom dizajnu’, od dizajnerica starije generacije redovno ste mogli čuti samo ljutite odgovore da ne postoji muško i žensko, nego samo dobro i loše. Dizajnerice mlađih generacija ne misle tako i svjesne su da je ženski pogled na svijet nježniji, topliji, kreativniji i romantičniji. Lišen velike potrebe za bildanjem ega, pun lakoće, a često i samoironije. Čim su žene prigrlile svoju ženstvenost, postigle su i veliku slavu. Lijep primjer su Šveđanke Anna Lindgren i Sofia Lagerkvist (Front) ili Slovenka Nika Zupanc.

 

INGA SEMPĖ

‘Mislim da žene mogu biti jednako mizogine kao i muškarci. Već su me stotinu puta pitali ovo isto pitanje o ženama u dizajnu, dok nikada nije bilo neke rasprave o muškarcima u dizajnu. Ako si istovremeno žena i dizajner, smatraš se ženskim dizajnerom, a ne jednostavno- dizajnerom. To zbilja nema nikakve logike. Od svih zemalja, Italija se nekako čini najspremnijom za rad sa ‘ženskim dizajnerima’. Obožavam tu zemlju. Jer je Talijan zapravo nasmijana verzija Francuza.’.

Kada se radi o pametnom i funkcionalnom, a istovremeno majstorski estetskom dizajnu, Ingi nema ravnog. Njezini su predmeti lišeni ikakve suvišne dekoracije, a da pritom nisu nimalo hladni. Na privatno poduzetništvo odlučila se 2000. Živi i radi u Parizu, a za njom se otimaju sve velike svjetske tvrtke (Alessi, Ligne Roset, Hay, Edra, Magis…)

 

PATRICIA URQUIOLA

‘Kao žena, morala sam se boriti s mnogim predrasudama, ali prvenstveno sa svojim vlastitim.U dizajnerskom svijetu moraš biti ‘one woman band’ i znati se prilagoditi različitim situacijama. Trebale su mi godine da se usudim otvoriti vlastiti studio, a ispalo je da je to puno lakše no što sam mislila. Žene se razlikuju od muškaraca u tome što su fleksibilnije i mogu raditi više zadataka odjednom.’

 

BETHAN LAURA WOOD

‘Ravnopravnost je još uvijek goruće pitanje i važno je da smo toga svi svjesni. Budite svjesne i ponosne ako ste uspješne u svom poslu. Jer ta ista mogućnost još uvijek ne postoji za većinu žena u svijetu’.

 

FRONT- SOFIA LAGERKVIST I ANNA LINDGREN

‘Teško je reći dizajniraju li muškarci i žene drugačije. Svi smo mi prepuni predrasuda. Jednom nam je netko rekao da dizajniramo ‘ženski’ jer se inspiriramo životinjama. Ali mi radimo i kompjuterske igrice i podosta tehnoloških stvari. I što sad? U svakom slučaju, kada već predrasuda mora biti, puno nam je draže kada netko misli da se kao žene sjajno zabavljamo, nego da radimo u ‘hormonima napucanoj’ okolini’.

 

NIKA ZUPANC

‘Glavni pokretač mog uspjeha bio je bunt protiv dizajnerskog svijeta koji je funkcionirao kao klub rezerviran striktno za muškarce. To mi je dalo snagu. Zapravo sam dokazivala samoj sebi da mogu dobiti tu igru.’

 

U Dizajnholiku možete naći neke proizvode Grete Grossman koje je dizajnirala za dansku tvrtku Gubi te proizvode Inge Sempe koje je dizajnirala za tvrtku Hay!